Nastavnici - refleksivni istraživači inkluzivne obrazovne prakse (NARIP)
Projekat „Nastavnici - refleksivni istraživači inkluzivne obrazovne prakse (NARIP)“od kraja 2014. godine realizuje Centar za obrazovne politike (COP) uz podršku Fondacije za otvoreno društvo Srbija (FODS). Ovaj projekat se zasniva na ideji nastavnika kao refleksivnog praktičara i istraživača i ima za cilj da podstakne i osnaži nastavnike da budu kreatori onih promena u školskoj praksi koje vode boljitku učenika, nastavnika, roditelja i škole u celini.
U skladu sa tim, tokom 2014/2015. školske godine realizovane su aktivnosti koje su članovima 15 nastavničkih timova iz cele Srbije pomogle da u svojim lokalnim sredinama osmisle i sprovedu akciono istraživanje. Ove aktivnosti obuhvatale su sledeće: obuku nastavnika da osmisle i ostvare akciono istraživanje; odabir teme/izazova sa kojim se nastavnici susreću u svakodnevnoj praksi i formulisanje teme/izazova u istraživačku proverljivu hipotezu; zatim, osmišljavanje adekvatne metodologije prilagođene datoj hipotezi i kontekstualnim specifičnostima u kojima se odvija obrazovna praksa; izradu instrumenata za prikupljanje podataka (kvalitativnih i kvantitativnih), analizu dobijenih podataka i pisanje izveštaja koji se završava predlozima za intervenciju na školskom ili lokalnom nivou. Ovi predlozi utemeljeni su na dobijenim rezultatima i imaju za cilj prevazilaženje uočenih nedostatka školske i nastavne prakse, čime se zatvara pun krug akcionog istraživanja. Nastavnički timovi su imali slobodu da, imajući u vidu specifične lokalne karakteristike, izaberu temu istraživanja u oblastima inkluzivnog i interkulturalnog obrazovanja, u skladu sa strateškim prioritetima razvoja obrazovanja Republike Srbije i Fondacije za otvoreno društvo Srbije.
Istraživanja predstavljena u publikaciji „Nastavnici - refleksivni istraživači inkluzivne obrazovne prakse (NARIP)“ su rezultat rada nastavnika koji su bili spremni da idu korak dalje u odnosu na svoja svakodnevna zaduženja, da preuzmu inicijativu i u svojim sredinama postanu nosioci važnih promena. U publikaciji prikazana istraživanja i njihovi rezultati pružaju javnosti, donosiocima odluka i svima ostalima koji se bave obrazovanjem argumente koji govore zašto je važno podržati predložene, sasvim specifične, lokalne intervencije.
Za razliku od studija preseka stanja unutar obrazovnog sistema, velikih eksplorativnih istraživanja čiji rezultati nastoje da budu uopštljivi, a škole uporedive po najčešće pažljivo osmišljenim i odabranim indikatorima, akciona istraživanja omogućavaju jedan detaljniji i kontekstualno osetljiviji prikaz onoga što se dešava u školi. Ona nastavnicima daju mogućnost da uvide iz sopstvene prakse ugrade u vođenje istraživanja i tako obezbede vrlo visoku autonomiju pri izboru istraživačke teme i načina promene školske prakse. Refleksivnost nastavnika na ovaj način postaje ključna. Kada postane empirijski potkrepljena, refleksivnost postaje snažan argument u kom pravcu je moguće dalje unapređivati obrazovanje.
Kontekst
Inkluzivno obrazovanje postaje strateški cilj obrazovnog sistema u Srbiji sa Zakonom o osnovama obrazovanja i vaspitanja iz 2009. godine i njegovim pratećim izmenama i dopunama iz 2013. godine. Ono ima za cilj da omogući da svi učenici imaju uslove da napreduju, naročito oni koji dolaze iz ugroženih grupa, uključujući učenike koji imaju određene teškoće u učenju ili dolaze iz veoma siromašnih, nestimulativnih sredina. Za njihov napredak i povećanje kasnije zapošljivosti i društvene uključenosti neophodno je pružanje dodatne podrške u samoj nastavi, u okviru škole i lokalne zajednice. Strategija razvoja Evropske unije Evropa 2020 postavlja ciljeve koji se odnose na smanjenje siromaštva kroz veća ulaganja u obrazovanje, smanjivanje stope osipanja iz obrazovnog sistema ispod 10% i povećanje obuhvata visokim obrazovanjem na 40% (na uzrastu od 30 do 34 godine). Inkluzivno obrazovanje u Srbiji je jedan od mehanizama koji nastoji da, kroz bolje prilagođavanje škole svakom učeniku, uključujući i darovite učenike, odgovori na postavljene ciljeve i izazove koji treba da dovedu do adekvatnijeg i prilagođenijeg odgovora obrazovanja na društvene zahteve koje postavlja informaciono društvo znanja i tržišna ekonomija. Svetski obrazovni forum pod okriljem UNESCO-a, u svojoj poslednoj deklaraciji iz Inčona (2015), Obrazovanje 2030, inkluzivno obrazovanje, zajedno sa obezbeđivanjem prava na obrazovanje, pravednošću, kvalitetom i celoživotnim učenjem, postavlja kao jedan od strateških ciljeva obrazovanja, kao odgovor na izazove savremenosti. Na kraju, ali ne i najmanje važno, uspešno sprovođenje inkluzivnog obrazovanja je jedan od važnih ciljeva Strategije razvoja obrazovanja Republike Srbije 2020 čiji su ciljevi pažljivo usmereni ka svim nedostacima i ključnim izazovima našeg obrazovnog sistema, a istovremeno usmereni ka evropskim i svetskim strateškim obrazovnim ciljevima.
U isto vreme, snažne demografske promene i kretanja koja se dešavaju širom sveta učinile su da mnoge zemlje prestaju da budu homogene sredine kao što su nekada bile. Prateće kulturne i političke promene u tim društvima su nedvosmislene u svim institucijama, a posebno u javnim školama koje, u većini zemalja, su koncipirane tako da služe najvećem broju ljudi. Kao rezultat takvih promena, postoji snažan izazov za pripremu novih nastavnika koji treba da budu upoznati i efikasni u susretu sa učenicima iz različitih sredina. Zato je važno da nastavnici poseduju interkulturalne kompetencije, što je u skladu sa Milenijumskim ciljevima razvoja Ujedinjenih nacija (2002) i UNESCO-ovom Univerzalnom deklaracijom o kulturnoj različitosti (2001) i Smernicama za interkulturalno obrazovanje (2006) .
Interkulturalnost kao kompleksan fenomen podrazumeva razvoj i prožimanje kulturnih identiteta i postoji više teorijskih modela koji opisuju moguće faze kroz koje se razvoj interkulturalnosti unutar pojedinca može odvijati, dok interkulturalno obrazovanje ima za cilj da u školi pruži početne uslove za razvoj interkulturalnosti kroz obogaćenje vlastitog kulturnog identiteta, za razliku od multikulturalnosti koja podrazumeva samo zajednički život uz međusobnu toleranciju različitih etničkih grupa. U Srbiji, multikulturalnost nije toliko izražena kao u nekim drugim zemljama Evrope, ali u nekim delovima Srbije, naročito u Vojvodini, ona je osobenost mnogih škola. Zbog svega toga, unapređenje interkulturalnosti sebi postavlja veoma slične ciljeve poput inkluzivnog obrazovanja, imajući u vidu da je u višejezičnim i multikulturalnim sredinama i školama razvoj interkulturalnosti ključan za dobrobit učenika i njihove buduće obrazovne ishode. Stoga je ova oblast zastupljena u akcionim istraživanjima onih škola koje su višejezične i koje su prepoznale potrebu za unapređenjem interkulturalnosti.
Inkluzivno i interkulturalno obrazovanje su prioriteti koje deli i FODS, pa je u saradnji sa COP-om na osnaživanju nastavničke profesije u Srbiji svoje aktivnosti započela još 2011. godine, kada je sa partnerima, Savezom učitelja Republike Srbije (SURS), Obrazovanjem plus i Pedagoškim društvom Srbije realizovan projekat „Razgovori nastavnika o nastavnicima“. Ovaj projekat je obezbedio izuzetno značajne nalaze o stavovima nastavnika u Srbijio profesiji i reformama u obrazovanju na osnovu kojih se krenulo u osmišljavanje najoptimalnije podrške nastavničkoj profesiji u Srbiji, u skladu sa savremenom vizijom nastavnika kao kompetentnih i autonomnih profesionalaca. Ova podrška je pružena kroz podizanje svesti nastavnika o svojoj profesiji van predmetne pripadnosti i njihovim upoznavanjem sa mogućnošću samoorganizovanja na lokalnom nivou i osnivanjem nastavničkih udruženja. Kao rezultat uvida u rezultate i jasno iskazane potrebe za udruživanjem, tokom 2013.i 2014. godine nastavnička udruženja su osnovana širom Srbije, okupljajući vaspitače, nastavnike razredne nastave, nastavnike predmetne nastave osnovnih i srednjih škola, pedagoge, psihologe i direktore škola, koji su zainteresovani da se na ovaj način angažuju i zajednički pokušaju da prevaziđu profesionalne izazove, utiču na obrazovne politike i donošenje strateških odluka i doprinesu razvoju obrazovnog sistema.
Paralelno sa ovim aktivnostima, sredinom 2014. godine, FODS je u saradnji sa CIP - Centrom za interaktivnu pedagogiju i COP-om pokrenula Mrežu prijatelja inkluzivnog obrazovanja (MPIO) koja za cilj ima povezivanje roditelja, nastavnika, predstavnika lokalnih samouprava, formalnih i neformalnih udruženja za zajedničko delovanje na unapređenju uslova da kvalitetno i pravedno obrazovanje bude dostupno svakom detetu. Tokom 2014.i 2015. godine u okviru planiranih aktivnosti Mreže obezbeđena je podrška u vidu malih grantova za realizaciju akcija koje su usmerene ka učenicima, roditeljima, zaposlenim u obrazovnim ustanovama i donosiocima odluka u lokalnim sredinama.
Istovremeno, kroz dijalog sa Ministarstvom prosvete, nauke i tehnološkog razvoja Republike Srbije i timom koji sprovodi IPA projekat „Podrška razvoju ljudskog kapitala i istraživanja - Opšte obrazovanje i razvoj ljudskog kapitala”, FODS je uspela da otvori temu intekulturalnih kompetencija i razvoja modela interkulturalnog obrazovanja u obrazovnom sistemu Srbije, kroz osmišljavanje, organizovanje i realizaciju jednog modula obuke za nastavnike kroz već definisanu infrastrukturu i zadatke postavljene IPA projektom, u saradnji sa COP-om.
U isto vreme, Građanski fond Panonija je radio na osnaživanju nastavnika, u školama koje nastavu osim na srpskom jeziku nastavu organizuju na nekom od jezika nacionalnih zajednica na teritoriji Vojvodine, za nastavničko udruživanje i unapređivanje interkulturalnosti u višejezičnim zajednicama.
Osam nastavničkih udruženja i sedam škola koje su imale priliku da učestvuju u navedenim (u nekim slučajevima i drugim) projektima odazvalo se pozivu za učešće u projektu „Nastavnici - refleksivni istraživači inkluzivne obrazovne prakse (NARIP)“. Četrnaest od petnaest timova je u predviđenom roku uspelo da realizuje istraživanje i izradi izveštaj sa nalazima, dok će u jednom slučaju analiza dobijenih podataka i pisanje rada tek uslediti.
Sadržaj publikacije „Nastavnici - refleksivni istraživači inkluzivne obrazovne prakse“
Imajući u vidu da su nastavnički timovi bili potpuno slobodni da izaberu temu svog istraživanja na osnovu neposrednog uvida u izazove u praktičnom radu u školi, nećemo pogrešiti ako kažemo da su svi timovi bili vođeni željom da povećaju dobrobit svojih učenika, bilo kroz stvaranje uslova za njihovu veću prihvaćenost u školi i veće prilagođavanje škole njihovim potrebama, bilo kroz rad na povećanju njihovih postignuća. Svih četrnaest istraživanja prikazanih u ovoj publikaciji su u najvećoj meri rezultat samostalnog rada istraživačkog tima svake škole ili nastavničkog udruženja, njihovog znanja i iskustva. COP je timovima pružao pomoć u konkretizaciji početnih ideja za teme istraživanja, kako bi dobijeni rezultati poslužili kao osnov za oblikovanje buduće intervencije. Takođe, COP je osnažio nastavnike kroz održane obuke za izbor i korišćenje kvantitativnih i kvalitativnih istraživačkih metoda i tehnika, pomagao u njihovom izboru u konkretnim istraživanjima kako bi u najvećoj meri bile u skladu sa željenim istraživačkim ciljevima i temom. Nakon procesa prikupljanja podataka, COP je kroz obuke osnažio istraživačke timove u statističkim tehnikama obrade podataka i interpretaciji kvalitativnih podataka i pružao svaku vrstu podrške koja je timovima bila potrebna za prevazilaženje izazova sa kojima su se suočavali u istraživačkom procesu.
Publikacija „Nastavnici - refleskivni istraživači inkluzivne obrazovne prakse“ počinje razmatranjem uloge akcionih istraživanja u unapređenju obrazovne prakse sa posebnim osvrtom na unapređenje inkluzivnog i interkulturalnog obrazovanja, koje prati četrnaest izveštaja nastavničkih timova. Svako istraživanje donosi jednu važnu, uzbudljivu i izazovnu temu kada je reč o unapređenju inkluzivne obrazovne prakse i interkulturalnosti. Na posredan način, svako od prikazanih istraživanja upućuje na neke od ključnih izazova koji stoje pred nastavnicima i školama u realizaciji strateških ciljeva inkluzivnog i interkulturalnog obrazovanja. Još važnije, istraživanja daju predloge za akcije uz pomoć kojih bi ovi izazovi bili uspešno prevaziđeni. Ovi predlozi intervencija škola i nastavničkih udruženja posredno govore o tome kakva im je sistemska ili lokalna podrška na tom putu neophodna.
Teme akcionih istraživanja nastavničkih timova su sledeće:
• Podrška učenicima iz izdvojenih odeljenja u seoskim sredinama bila je u fokusu istraživanja koje je sprovela škola osnovna škola „Ivan Milutinović“ iz Subotice. Istraživanje je imalo za cilj da identifikuje različite uslove u kojima se ovi učenici razvijaju i uče u odnosu na one koje imaju učenici koji idu u centralnu školu, kako bi se ispitalo kakve to posledice ima na njihova postignuća i kako se može unaprediti dodatna podrška ovim učenicima iz izdvojenih odeljenja.
• Udruženje prosvetnih radnika „UPRA“ iz Aranđelovca se bavilo ispitivanjem tranzicionog perioda učenika kojima je potrebna dodatna podrška prilikom prelaska sa razredne na predmetnu nastavu sa ciljem unapređenja postojećih i osmišljavanja novih oblika podrške u učenju.
• Udruženje prosvetnih radnika opštine Bačka Palanka „Slovo“sebi je postavilo cilj da dođe do vrlo podešene intervencije koja će biti usmerena na nastavnike i roditelje koji se u najvećoj meri odupiru novinama kroz dubinsko ispitivanje njihovih stavova prema inkluzivnom obrazovanju i postojećih inkluzivnih praksi.
• Unapređenje vršnjačke podrške kao model obogaćenja dopunske nastave prepoznato je kao ključna mera podrške u školi OŠ „Matko Vuković“ iz Subotice, kako bi se što veći broj učenika koji dolaze iz nestimulativnih sredina zadržao u školi i povećao svoja akademsk postignuće i samim tim samopouzdanje.
• Osnovna škola „Jovan Jovanović Zmaj“ iz Đurđeva je ispitivala osobine, stavove i potrebe učenika povratnika po sporazumu o readmisiji u obrazovni sistem nastojeći da poboljša dodatnu podršku koju ovi učenici mogu dobiti u školi i lokalnoj zajednici nakon povratka.
• Nastavničko udruženje Ljig je prepoznalo važnost longitudinalnog praćenja učenika koji pohađaju nastavu po individualnom obrazovnom planu i njihovog obrazovnog puta nakon završetka osnovne škole kao jedan od načina evaluacije dodatne podrške koji su ti učenici dobijali tokom osnovnoškolskog obrazovanja. Ovi podaci pružaju priliku za poboljšavanje dodatne podrške u budućnosti.
• Nastavničko udruženje Žabari se, u skladu sa izazovima sa kojima se suočava, odlučilo za istraživanje podrške koji roditelji pružaju deci u učenju, kako bi se kreirale intervencije koje će unaprediti ovaj vid podrške učenicima, a roditelji postali partneri škole u obrazovnom procesu.
• Nastavničko udruženje Požarevac je sprovelo ispitivanje koje je imalo za cilj da osvetli prihvaćenost i sprovođenje inkluzivnog obrazovanja na lokalnom nivou.
• Slabovidi i slepi učenici i ispitivanje podrške koja im se pruža u školama na području Kruševca sa ciljem širenja primera dobre prakse u drugim školama u lokalnoj sredini je u fokusu istraživanja Nastavničkog udruženja Kruševac.
• Nastavničko udruženje Leskovac je nastojalo da ispita iskustva sa dodatnom podrškom roditelja dece kojoj je ona potrebna, sa fokusom na upis u predškolske i školske ustanove na području Leskovca.
• Osnovna škola „Petefi Šandor“ iz Novog Sada se bavila stavovima nastavnika prema inkluzivnom obrazovanju sa ciljem da se dođe do promene na nivou škole u pravcu veće individualizacije i diferencijacije nastave, targetirajući intervenciju ka onim nastavnicima kojima je podrška najpotrebnija.
• Nastavničko udruženje Novi Pazar je sebi postavilo sličan cilj, ali osim nastavnika, u fokus su stavili i podršku koja se može obezbediti uz pomoć lokalne zajednice.
• Osnovna škola „Sečenji Ištvan“ iz Subotice nastojala je da ispita stepen etničke distance u svojoj multinacionalnoj školi, stepen interakcije i komunikacije sa pripadnicima drugih kultura. Na osnovu empirijskih podataka, ova škola je predložila kako da u još većoj meri razvije interkulturalnost i adekvatno je usmeri tamo gde je njen razvoj najpotrebniji.
• Ekonomska srednja škola „Bosa Milićević“ iz Subotice se bavila pitanjem uloge jezika zajednice pri obavljanju stručne prakse u višejezičnoj sredini, sa ciljem osmišljavanja adekvatne intervencije koja bi doprinela povećanju zapošljivosti svih učenika i smanjila jezičku barijeru prilikom obavljanja stručne prakse.
• Gimnazija „Svetozar Marković“ iz Novog Sada je nastojala da ispita razvijenost interkulturalnosti u svojoj školi i da na osnovu obilja prikupljenih podataka dođe do konkretnih mera koje će poboljšati prožimanje kultura u školi kroz vannastavne aktivnosti.
Na kraju publikacije dat je osvrt na dobiti koje izvedena akciona istraživanja donose školama. Sva istraživanja ukazuju na činjenicu da sistemski ciljevi i mere, ma koliko bili osetljivi na pitanja konteksta, ne mogu predvideti sve teškoće koje se mogu javiti u jednoj lokalnoj sredini koja u sebi nosi sve svoje specifičnosti. Istraživački nalazi nastavničkih timova na uverljiv način pokazuju da je neophodno ostaviti prostor za lokalne, školske inicijative i na jedan vrlo (ne)strukturisan način podržati autonomiju škole u izlaženju na kraj sa izazovima koje pred nju postavljaju strateški ciljevi obrazovnog sistema.
Posebnu zahvalnost za osmišljavanje ovog projekta i svu podršku tokom njegove realizacije i pripreme publikacije dugujemo Tatjani Stojić iz Fondacije za otvoreno društvo kao i zaposlenima u Centru za obrazovne politike: Neveni Adžić, Jasminki Čekić Marković, Tijani Jokić, Dejanu Stankoviću i Ani Vušurović koji su bili saradnici u komunikaciji sa školama, kreiranju sadržaja obuka i pregledu istraživačkih nacrta i nalaza i koji su uredničkom timu kontinuirano pružali vrednu pomoć i sugestije te tako umnogome doprineli da publikacija dobije ovaj oblik.
Svim učiteljima, nastavnicima, pedagozima, psiholozima i direktorima škola koji su prigrlili priliku da načine prvi korak u pokretanju važnih promena u svojim sredinama ovom prilikom čestitamo. Nadamo se da će u ovoj publikaciji i njihove kolege pronaći inspiraciju da učine nešto slično.